SVI SPECIJALCI 1991-1996 U BIH

Dobrodošli na moj blog. Svi koji su proveli jedan dio svog zivota u specijalnim jedinicima, bez obzira na kojoj strani, su dobro dosli. Ostavite komentar, otvorite dusu...mi se jedini dobro razumijemo, zar ne?!

06.04.2012.

Slusajuci Boru...

UH!
Imam u glavi kamenolom. Al' nije onaj pitomi, drzavni nego onaj privatni. Gdje radnici krampom odvaljuju komade taman tolike da da mi se kotrljaju od uha do uha a ne mogu ispasti. Malo uho jebat ga. Zaboravio sam taj osjecaj mamurluka. Ubilo me povjerenje kad' mi rekose da je vino mrak, domaca tvorevina ( a ZNAM da je rakija jedna i jedina ).

Ma znam ja dosta al' eto...takav se rodio. Vjerujem ljudima, vjerujem zivotinjama, vjerujem vanzemOljcima. Sad' ces reci: Pa suti i trpi. Sutim...zato i pisem. Uz rakijicu hehe. Ne mogu oni mene sjebat' koliko se ja mogu popravit'. Ionako je dan tmuran ( red je da budem mamuran inace bi se Bora naljutio ). Nemoj sreco, nemoj danas. A kad' cu?!

Sutra cu mozda slusat' Bregu. Volio bih da kazem : E tako ti je mala moja kad' ljubi bosanac. Eh kad' ce sutra...

30.03.2012.

NEKI NOVI PRIJATELJI (3 dio )

Obecah da cu pisati o susretu na Fruskoj gori pa evo vam ga.

Krenusmo na motorijadu negdje kod Zrenjanina. Po prvi put. S dva motora i autom. Negdje pred Gorom se natmuri nebo, zacrni se onako jebeno. Kontam da li da stanem da se obucemo za kisu pa mi nesto mrsko. Uletismo u kolonu kad podje padati. Jebes ga, sad ne mogu nigdje ni stati, nema prosirenja za nas sve. Odjednom ugledam parking nekog restorancica, malo zavucen u sumi, prelijepo mjesto. Kisa pljusti a u basti dva lika pod suncobranom zasjeli, meza pred njima i flase vina. Sidjem s motora i onako mokar uputim se prema njima. Oni me gledaju, onakog mokrog, sav u kozi, podkapa mi zavrnuta na vrh glave (sam sebi izgledam zajeban hehe ) i usutise. Pridjem im, pozdravim i upitam za put prema Zrenjaninu. Stariji od njih dvojice, nekih 60-tak godina upita me odakle sam. Iz Bosne, rekoh. Na to mu se lice razvuce u nesto sto bi trebao biti osmijeh, ustade, zagrli me i rece mi da pozovem i ostale. Pomalo iznenadjen zovnuh moje i nekako se svi ugurasmo pod onaj suncobran. Kisa i dalje pljusti, mozemo mi i unutra sjesti ali ovdje nekako ljepse, atmosfera odise nekom toplom dobrodoslicom. Uglavnom, lik je u penziji, studirao sumarstvo u Sarajevu pa cak i radio neke godine po Bosni. Raspricasmo se, popismo po koju kajsijevacu ( fantasticna rakija ) i kontam da nam je vrijeme krenuti, valja stici prije mraka. A on...ne da ni cuti. Ne da krenuti dok nesto ne pojedemo. Gledam ga, onako raspricanog, pa kontam koje smo njima osvijezenje. U ovoj sumetini sami njih dvojica, podosadne im medjusobne teme, znaju se 40 godina...i odjednom im "padne u sake" neko poput nas. pa ne bi nas ni ja pustio. Odlucim da ostanemo, jebes mrak, nije nam prvi put. I ostadosmo. Ljudi nas nahranili, napunili pozitivom ( ni kisa vise ne smeta). Oko 7 uvecer ( vec je mrak ), po njihovim uputama, krenusmo dalje.

Po belaju, izvode se neki radovi na autoputu i moradosmo skrenuti obilaznicom. A obilaznica podrazumijeva seoske puteve, bez ikakvih putokaza, znane samo mjestanima. Kisa i dalje natapa i nas i noc, prsta ne vidis pred sobom. Da mi je vidjeti bar svjetla od kuca ali nema ni toga. Odjednom naletismo na neki kombi, izlazi na cestu. Stanem pored njega da upitam za pravac a on me samo pogleda, ubaci u prvu i pritisnu gas do daske. Kombi poskoci, skripnu i raspali u noc. Mi za njim, lakse nam voziti za nekim stop svjetlima. Znam da se covjek prepao i da nas vidi iza sebe, znam i da mu strah raste sve i vise. Ali sta cu, moram tako. Vozimo se tako nekih desetak kilometara kad on odjednom skrenu u neko dvoriste. Necu za njim motorom ali stanem, ostavim motor na cesti i polako pridjem vratima. On me gleda, desna mu negdje ispod sjedista. Podignem svoje obe, nasmijesim se i kucnem mu na prozor. On ga otvori lijevom taman da muha moze uci unutra. Upitah ga za pravac, on vidno odahnu i potvrdi mi da smo na dobrom putu, jos nekih tridesetak kilometara i eto nas. Zahvalim se i raspalismo dalje. U toj mrakaci odjednom naidje neko auto i blicnu nam par puta. Kontam policija negdje zavucena i spustih na 60. Hahahaha ovo necu nikada zaboraviti. Osjetim pod tockovima neko prskanje, pogledam dole ali od kise se ne vidi nista. Pustim gas i desnom malo obrisem kacigu kad mi motor poce plesati. Zgrabim cvrsto rucke ali vec je kasno.  Ne mogu ga vise kontrolisati i sad je bitno samo kako pasti. To su djelici sekunde ali mozak radi strelovitom brzinom. Cisti zivotinjski instikt za prezivljavanjem. Dobro znan iz ratnih godina. Elem oborim motor na stranu i pripremim se za bol. Tresnusmo tako nas dvojica, ja se jos uvijek cvrsto drzim za rucke, desna noga mi pod motorom ali posto imam bisage i odbojnike ne dodiruje me uopste. Klizimo tako podugo, nikada stati. Vec smo na drugoj strani ceste i Boga molim samo da ne naidje auto. Nakon tridesetak metara zaustavih se i mahinalno ugasih motor. Odmah se okrenuh da vidim kako su moji prosli. Jaran na motoru sa zenom, poucen mojim padom, pobjegao skroz desno i uspio ostati "uspravan". Auto se zaustavilo blizu mene i jaro iskace da mi pomogne. Kako je spustio noge na cestu tako mu obe izletise ispod njega i tresnu na ledja. Tek tada, farovima obasjanim, ugledasmo sta je na cesti. Jedino jebeno "brdo" u Vojvodini, nakvaseno kisom, se spustilo na cestu. Kliziste. Na cesti blato i mulj dubine bar desetak centimetara. Ja polako ustanem, ne boli me nista ali sam sav od blata. Jaro mi prilazi i nosi pripaljenu cigaru, da prodje onaj prvi sok a ja je ne mogu ni uzeti od blata po meni. Digosmo motor, jedina steta je savijeni odbojnik ( za to i sluzi). Ispravismo ga i probah upaliti. Konj upali od prve i  lagano predjoh na desnu stranu ceste. Nosi mi jaro maramice da se obrisem a ja kontam treba mi vatrogasni smrk, kakve bolan maramice. U tom momentu dodje i policijsko auto?! Kako prije saznase u ovoj vukojebini? Vozac otvori prozor samo malo, bas kao i onaj u kombiju( valjda neki trend), i upita me jesam li ok. Jesam, jasta sam a on nas upita jesmo li vidjeli kakvo prevrnuto auto. Okrenem se, pogledam... kad malo iznad mjesta gdje sam tresnuo stoji auto u jarku i to na krovu. Moj jaro pridje, pogleda unutra, nema nikoga. Oni samo zapisase broj tablica, jos uvijek ne izlazeci iz auta, mahnuse nam i odose dalje. Krenusmo i mi za njima i konacno stigosmo. Vec je pola 11, cuje se muzika, dernek uveliko poceo. Mi dodjosmo na ulaznu kapiju, naravno rakija dobrodoslice. Momak nas pogleda i procita na prsluku odakle smo. Odmah ode po svoje i ugledam ih kako bukvalno trce prema nama. Upoznali smo se u Mostaru prije par godina i ja im tada obecah da cemo ih nekada posjetiti. I eto nas. Podjose nas grliti, ja govorim da stanu, sav sam od blata. Ne jebu ljudi ni blato, ni kisu sto jos uvijek pljusti, ni guzvu na kapiji, ni recesiju, ni svjetsku krizu, ni terorizam, ni poskupljenja, ni smrdljivu politiku...Grle nas a nama toplo oko srca... sve terapije svijeta ne mogu politi ovome osijecaju.

 Ne moram ni pisati kako smo se proveli naredna dva dana...

26.03.2012.

NEKI NOVI PRIJATELJI ( 2 dio )

Da nastavim...

  Predproslo ljeto sprasim u Vojvodinu. Necu autoputom vec sve nekim sporednim seoskim cesticama, putovao oko 8 sati. Al' je vredilo. Priroda prelijepa, sunce ono taman...a tek kad stigoh na Frusku goru moradoh popiti jednu krusku na vrhu u restorancicu ( bit ce jednom price o cudnom susretu na ovom mjestu). Elem, stigoh u sumrak na odrediste. Ljudi me, naravno, primise kako i dolikuje pravim domacinima. Postavim sator, raspremim se i pravac za sank. Jedna po jedna, ubrzo ljudi oko mene skuzise da sam bosanceros. Pljuste ture, ja vec ko Bambi, noge lagano drhte. Najvise se raspricah sa likom, onako nizi od mene, koja godina vise al je u top formi. Nekako se namirisemo mi, ogorceni isluzeni ratnici. Jer ne mogu drugacije objasniti ove moje susrete sa slicnim ljudima. Kako da objasnim, nema tu prica o nekim akcijama i sranjima tek ono osnovno. Teme same pljuste mada nisam neka dozlaboga pricalica. Nakon par sati bubnu on meni : Kad' se budem zenio ( po tamo neki put ) hoces li mi biti kum ? Uh jebo te zivot, malo me zbuni pa i prepade, znam ja dobro sta je kumstvo, nisam parajli tip a ne dize mi se kredit. Al' rakija ucini svoje i ja pristadoh.

  Ostanem tu par dana, provedem se pravo i lagano raspalim kuci. Nakon 2-3 mjeseca nazove me lik da mi saopsti termin vjencanja. Gotovo je sad, sta je tu je. Natankam, karticu u djep ( love taman za goriva otic' i doc' ), posudim 150 eura i raspalim "gore". Ne bih pisao u detalje ali bilo je extra, docekase me bas ko kuma, onog bajkerskog. Majica sa lobanjom na poklon uz par meni nepoznatih obicaja. Njih dvoje, ja, kuma i par prijatelja, naravno svi bajkeri. I dernek na obali. Jedva mu utrpah zeni nesto love u tasnicu ( on nece ni da cuje, kaze nisam te zbog toga zvao ). Ostadoh par dana i kuca. Na zalost.

  Eto cujemo se redovno, ako nista, bar sms legne...



25.03.2012.

NEKI NOVI PRIJATELJI...

Da vam malo pisem o mojim novim prijateljima. Za ovo vrijeme koje me nije bilo hodao sam tj. vozao sam nekim gradovima, selima...i upoznavao ljude, njihove price, nade, tuge...s nekima se sprijateljih zestoko, s drugima onako...sve u svemu dobro je.

Ima lik u gradicu u Hecegovini ala ja. Ranjen 3 puta, tu smo negdje godinama, porodican covjek sa diganozom PTS-a. Svaki Boziji dan tresne do podne bar polovku loze uz nake tablete da mu zastite jetru. U podne ga odvedu kuci, malo se poigra sa djecom, legne spavati i kad se probudi oko 5 popodne ode u garazu i popravlja Spaceka iz '76 godine. Svjestan je on da ga nikada nece napraviti al' ga on ispuni. Uvacer opet polovka i tako to traje od '96-te. Gledam ga pa kontam lijepo mu je, veseo je, ima sunca dosta u godini, lozu sam pece, neki sitni biznis dovoljan da prehrani porodicu i napravi dovoljno loze. Odem ja onako beze, da ga posjetim pa mu se osmijeh razlije po njusci, bas mu drago kad me vidi. Ne pricamo o ratu, sranju, znamo ponekad samo piti i slusati rock. I pravo nam dobro.

Drugi lik je iz Vukovara. Nakav ratni heroj. Zivi s materom u predgradju na privatnom rancu. Prvi put kad ga upoznah pokaza mi ranc ( nekadasnja konoba sa dosta baste i drveca okolo, prelijepo ) i mjesto gdje stoji kljuc. Kaze... kad god te put nanese a mene nema, otvori sebi, pojedi i popij sto nadjes, spavaj, radi sta hoces al pazi ko svoje. Mene kupio za sva vremena. Jednom sam dosao s mojima na parti kluba u kojem je on. Moji otisli u nedelju kuci ja ostao do utorka. Kaze mi...Bosanac ako ostajes i dalje daj da te prijavim na adresu. Ludak. Bio je kod mene nedavno, prvi put nakon zavrsetka sranja, ubili se ko zivotinje, bilo nam joj.

 Pisat cu vam i o ostalima al' ne mogu vise danas. Neki drugi put kad me pisalica spuca. Do tad'...ostajte mi zdravi i pametni...

23.03.2012.

RASKOL

RASKOL.

Nekako poglupa rijec...bar na prvi "pogled". Ali kad je stavis na pravo mijesto onda je valjda pametna. Danima vec razmisljam o sebi kao o stambenoj jedinici dvije razlicite zivotinje. Ne znam koje, nije ni bitno. Jedna je prisebna, razumna, popustljiva, blaga...a druga divlja, luda ko struja ( u negativnom smislu ), osorna, ratoborna...

Dok ovu prvu cinim sretnom, na samo njoj znane nacine, sam sebe bih na ranu privio. Bubreg bih izvadio samo da zatrazis. Za ovu drugu je dovoljna koja litra rakije, pogresna pjesma u pogresno vrijeme, drustvo koje bi prva trpila bez pogovora...i eto je. Posljedice njenog pojavljivanja se i te kako osjete. Cak ni ona prva ne moze zakrpiti sto ova druga podere.

Pa nesto kontam da ih raskolim. Da JA odaberem koja ce biti dominantna. U svakom slucaju, koja god da prevlada za stalno, druga umire, odlazi, trune ili sta vec. A sta onda ?!

Hocu li JA biti JA ako nema te druge ?! Cisto sumnjam. Dok sam ovo pisao skontah da necu ni pokusavati jer ipak...raskol je stvarno glupa rijec.

20.09.2010.

GRRRRRR...

A u picku materinu, pa zar ni ovaj blogger nije postedjen preizbornog sranja?! Jebo li vas Bakir u dupe, ko god da ga je stavio da meni titra po monitoru !!!

19.09.2010.

NOĆ

Dolazim jučer po dogovoru u 15.30 pred klub. 6 motora već čeka da krenemo. Ja sedmi. Ekipa haos dobra. Nekakvo vrijeme, malo oblaka, sunce izviruje, vjetar pooštar ali Bože...pa to se i traži. Izlazimo na auto put, kolona postavljena u cik cak ( standardni način vožnje po Bosni ). Dojebasmo se pravca, ja po običaju prvi. Dignem ga na 135 km /h, ne može više jebi ga. 600 ccm a u meni 110 kg, cvili jadan. Gledam u retrovizor hoće li kome pasti na pamet da produva mašinu ali kodeks im ne da. "Kakav god motor imao ne vozi brže od najlošijeg motora". Nekakava toplina u meni, osjetim se dijelom nečeg organizovanog, jebeno osvježenje u današnji vakat. Stigosmo na party, tamo opet nova poznananstva, iskreni stisak ruke, rock 'n roll štema...opet meni nekako toplo.Dogovor je da se vračamo istu noć. Noć. Prohladna, ljepljiva, opasno klizava. Kišica ko i hoće i neće, dovoljno da me drži napetim. Vozim lagano i pratim farove iza sebe. Cik cak tačkice strpljivo i vojnički idu za mnom. Odjednom pljusak. Nemam vremena ni obrisati kapi sa kacige. Čvrsto držim ručke i pratim liniju, u sebi zahvaljujući tom jadniku što je ovako dobro podebljao. I onda osjetim ONO. Adrenalin projurio venama, u stomaku mir, osječam se nepobjedivo. Šta hoće ta kiša, ta noć?! Pa zar ne vidi da me ne dotiče, da je param po svim šavovima?! U tom zanosu pojačam gas, da joj pokažem da je jadna, providna, razmišljam i da ugasim far, da je ponizim do kraja. Pogledam iza sebe, tačkice malo zaostale. Usporim, sačekam, nastavim biti dio nečega. Prvo skretanje bacim žmigavac, svi za mnom. Prva kafana, svi se poredasmo...daj nam nešto ljuto! Valja mi proslaviti to kolanje krvi, ŽIV SAM jebo te! Nisam hodajući leš, crkotina koja radi od 7-15, spava popodne i samo prati FTV. Drmnemo piće, izlazimo napolje kad ono...zvijezde. Skontala kurva da je pobijeđena, ponižena, isparana. Valjda konta da ima još budala većih od nje pa me nagradila zvijezdama. I hvala joj. Hvala ti noći ali da znaš da me neće tvoje zvijezde uspavati. Znam da si osvetoljubiva, da češ čekati svoje vrijeme. I kad više ne budem ovako živ...dat ću ti ga sam.  

14.09.2010.

STA SAD'?!

Proleti ovo ljeto k'o zalutali metak. Ja, kako sjedoh na motor na pocetku sezone i napunih baterije, pomislih da ce mi to potrajati bar do Nove godine. Aha! Evo vec pogledavam prema kutijici sa Xanaxima koji strpljivo cekaju da me uljuljkaju u svoj svijet. A malo sam ih gutao ovo ljeto. Motor ih je uveliko suzbio. I dobar sam bio. Sve dok mi sina nije izmaltretirao jedan smrad od inspektora. Ali i tad' vam se mogu pohvaliti da nisam uradio ono sto bi , recimo u Maju, napravio. Necu poreci da sam ga trazio tu prvu noc ali vec ujutro sam napravio prigovor i prijavio ga u Unutrasnju kontrolu. I nisam ga vise ni trazio. Ubrzo ce kraj procesa i vjerovatno ce patrolirati nekom vukojebinom. Nisam bas happy ali bolje i to nego da mrdeljam radi tezih tjelesnih, jebi ga. Al' poenta je da NE MOGU VISE NA MOTOR! Prerano dolazi ovo ruzno vrijeme i usrana jesen. Kazu mi da idemo na winter party, ima ih cijele zime al me to ne privlaci kad NE MOGU NA MOTOR! I s pravom se pitam sta sad'? Opet Xanax. Lexilium i ostala sranja 3 X na dan? A da nabavim moto sanke? Hmmm...nije losa ideja. Uz malo srece necu noge polomiti a vjetar ce me opet opiti. A mozda sam postao ovisnik o vjetru. Onda mi treba samo dobar ventilator i to je to. Odoh probati...

02.09.2010.

PISI !!!

Imam neku ludacku zelju da pisem a pojma nemam o cemu. Prazna tintara ko novi Poslovni centar a prsti se deru: pisi pisi !!! Pa o cemu, jebo vas onaj ko vas meni ugradi ( ovo sam pomislio u sebi da me ne cuju ). O izborima necu iz inata ni da mislim a kamoli da pisem, ( mada cu uredno izaci i zaokruziti bilo koga ko ne puse u istu trubu s ovom stokom ), o onoj idiotkinji sto Audijem 4 pokida udove penzioneru na biciklu necu pogotovo ( sve sam joj rek'o danas ), nista posebno lijepo ni ruzno mi se ne desava ( mozda se i desava al' ja nemam pojma tj. nisam sposoban da prepoznam ). Kad sam vec kod prepoznavanja, zelja mi je da me izvedu u onaj red za policijsko prepoznavanje. Imam osjecaj da bi me napeo smijeh pa da zarazim sve prepoznivace i prepoznatelje, mozda i inspektore pa da se ismijemo k'o budale sve dok neki od nas ne prizna. Uh, al' bi to bio dozivljaj ! Imam jos nekih zelja, znam 100 % da imam al' mi sad' ne padaju na pamet. Mozda sutra...

31.08.2010.

Zimski leptir

Malo cu odstupiti od dosadasnjih "tema" pa da vam ispricam jednu praaavo istinitu pricu. Ovako...poznato vam je da u svemiru postoje crne rupe. E sad', ima i nakih drugih rupa ( jebi ga, sve se vrti oko nekih rupa tj. svaka rupa ima svog obozavatelja ). Ja cu pisati o jednoj posebnoj rupi. Vidio je mojim rodjenim ocima. Postoje rupe koje su paralela nasem vremenu. Da lakse shvatite, evo primjer. Dok ja sada piskaram u ovom vremenu, drugi ja je vec izasao mahmuran na kafu i uziva, treci ja se voza negdje po motorijadi, cetvrti ja skija negdje u p. maternoj itd...Te rupe se zovu crvotocine. Udjes u nju i dok si okom trepnuo vec si u nekom drugom vremenu, na nekom drugom planetu ili se jednostavno nisi ni rodio. Moja prica je o jednoj maloj gusjenici koja se dogusjenicila do jedne od gore pomenutih rupa. Trebalo je njoj/njemu duuuugo vremena ali je ipak stigla/stigao. I nakon kraceg razmisljanja udje ona/on u rupacu. Ali je zaboravila/o da je vrijeme nemilosrdno. Dok je trepnula/o vec je bila/o na drugoj strani, nekoj planini pokrivenoj snijegom. Himalaji, Alpi jebi ga, njoj/njemu je svejedno. Ono sto je bitno je da je ona/on gol/a ko od majke rodjen/a.Pokusa ona/on da zagusjenici po onom kijametu kad' pljas! Nema malih nogica na koje je navikla/kao nego je/ga nekako vjetar gura unazad. Ona/on se okrenu i vidje da ima par prekrasnih, ogromnih krila. U sekundi skonta da joj/mu se desava ono o cemu je sanjala/o. I ona/on i ono ruzno pace. Jao, ja radosti, ja vriske...ugleda se u ledu i zadivi se sam sebi. LEPTIR! Hej, ko da je na Bingu dobio. Ali nakon veselja i radosti skonta da je jos uvijek jebeno hladno. Sad mozda i vise jer haos brije po krilima. On rasiri krila i vjetar ga ponese brzo i snazno. Nakon par minuta naucio je da manevrise i uputi se prema vrhu planine. Na samom vrhu ugleda Konzum, tek otvoren. Nema nesto guzve pa aterira na sami ulaz. Udje unutra, kulturno pozdravi kasirku i security pa se uputi na odjel sa garderobom. Izabra sebi predivan sal, pase mu uz krila, rucno/nozno izradjenu pletenu kapu, bundu od nerca ( ja sramote ) i pravo kvalitetne cizme od gorotexa-a. Tako opremljen dodje do kase, pita ga kasirka ima li karticu za popust. Uh, nema ni kartice ni novcanika, u onom gusjenicarenju ispalo sve iz djepa. Sta sad?!! Uljudno zamoli da odradi kupljenu robu, kasirka pozva sefa i poslase ga u magacin da slaze nekakve kutije. Bilo kutija more i pade vec noc kad je sav iscrpljen navukao garderobu, pozdravio se sa ekipom i onako utopljen izasao napolje. Rasirio je krila, sad vec pravi Zimski leptir, poletio i shvatio da je vrijeme zaista neumoljivo. Sjetio se bakinih prica da leptir zivi samo jedan dan. I taj jedan jebeni jedini dan je proveo nosajuci nekakve kutijetine, slusajuci galamu sefa a zasto? Zbog malo krpica, zelje da zablista jos jace u svojoj ljepoti. Osjetio je da ga snaga izdaje, srce lupa sve sporije i sporije, krila pocese da se raspadaju i on lagano poce da pada. Sve mu se zacrnilo u tintari i on u panici skonta da je to to! Odjednom shvati da vise ne pada, da je cvrsto na zemlji, krv mu kola zilama. U onom mahnitom padanju vjetar ga ja bacio na onu rupetinu iz koje je izletio a rupa je odradila svoje. Vratila ga na sami pocetak, dosadnom gusjenicarenju, beskonacnim cestama, golotinji i ruznoci. Ali je bila/io ziv!!! Jebes ljepotu, krpice, mocna krila kad provedes zadnji dan zivota tegleci ko marva. To pomisli i zagusjenica na pjesacki prelaz kad naleti pijana luda krava sa mercedesom i razljepi je/ga po zebri koja ne nadje za shodno ni da ustane i obrise se a kamoli da je/ga oplakuje.

P.S. Pisano u jebeno cudnom raspolozenju, bez tableta i ostalih opojnih derivata, jednostavno obecano jednoj soferki sinoc u kafani. 

27.06.2010.

Terorizam?

Gledam jutros onaj uzas u Bugojnu i pitam se koja je poruka te strahote? Sta li je tim momcima bilo u glavi da dignu u zrak zgradu sa 20 ljudi u njoj? U nekom clanku pronadjem podatak da je taj Haris imao blog ovdje. Pokusam da ga otvorim...ne ide. Mora da je obrisan. po komentarima vidim da je imao jako dobro znanje iz informatike, hackovanje i sl. I u sta ga je upotrijebio? Da ubije policajca. Boze dragi, sta je ovo? Ispran mozak u nekoj od mnogobrojnih vehabijskih "ucionica", placenik od strane nekih kojima odgovara ovo opsadno stanje i prica po Evropi da ima ovdje terorizma? Ili neki nerijeseni racuni isfrustriranog mladica i njegove raje i par policajaca? Ne znam, sve je moguce. Ali ostaje cinjenica da se desilo ono sto negiram poslednjih godina. Auto bomba, planski izvedena akcija, uvezana grupa...cisti teroristicki akt. Pitam se sta je slijedece? Trznica, skola, utakmica?

24.06.2010.

All Saints

" U svijetu postoje dvije vrste ljudi. Oni koji govore i oni koji rade. Većina ljudi spada u prve. Samo govore. Ali kada je sve rečeno i završeno, oni koji rade su ti koji mijenjaju svijet. A kada to urade, promijene nas. I zato ih nikada ne zaboravljamo. Koji si ti? Da li samo govoriš ili ćeš ustati i uraditi nešto? Zato što, vjeruj mi, sve ostalo je samo sranje..."  All Saints

21.06.2010.

...

Ne znam kako da dam naslov ovom piskaranju pa cu ga samo odtackati. Jedan od najboljih prijatelja je jutros odvucen u Tuzlu, srce mu zatrokiralo u subotu uvece. Cekam ko na klinac nabijen da se javi a on ni mukajet. Necu da mu zovem suprugu niti koga od familije da ne bi dizao uzbunu bez razloga. Mozda mu je baterija prazna, mozda spava od narkoze ( ako su ga radili ), mozda su mu oduzeli mobitel a on slab da sidje na govornicu, mozda...Ne znam, nestalo mi tog jebenog mozda. Odlucio sam da odem u Tuzlu sutra. Imam par sitnica ujutro zavrsiti i pravac u grad soli. Danas sam vozio ratnog brata u Sarajevo. Ima curicu kojoj pucaju kapilari po cijelom tijelu a ne znaju zbog cega. Doktori je kljukaju tabletama, jadnica se sva napuhala ko balon. Saznali da neka zena radi nekakve tretmane, nemam pojma sta i kako. Hvataju se za svaku slamku. Udjose u 12 h i izadjose u 3. Ohrabreni, malo cak i nasmijeseni. Objasnjavaju mi da im je obecala ta privatna nadriljekarka da ce je spasiti. Nekakvi tretmani detoksizacije. Mjesec dana svaki dan im valja dolaziti kod nje. Ja automatski racunam u glavi da ne moze ispod 50 KM proci dnevno. Plus 55 KM pregled i 200 KM tretmani. Za njega bogatstvo, ne radi. Vario brodove po Italiji i morao se vratiti zbog male. Jebem te zivote! Druga mi misao da posjetim nadriljekarku ako im ne pomogne. Da i meni uradi detoksizaciju, da je otrujem mojim otrovom koji mi rije po mozgu. Nije on zasluzio to Boze, koji ti je klinac ovih dana?! Vozim preko Vogosce pa se prisjecamo ratnih dana, ko je gdje spavao, gdje je bio koji rov, pjesacenja preko Kobilje glave...danas gole livade, trava natopljena krvlju momaka koji poginuse...za sta?! Iz nase jedinice bas na tom mjestu pogodise Coru. Isao u izvidjanje. Umro u bolnici. Za sta?! Sad cete pomisliti da sam lud ali da mi se vratiti u '93 i prolaziti sve ponovo svaki boziji dan. Oko mene momci, raja, Bosanci operisani od pripadnosti narodu, vjeroispovijesti i slicnih sranja. Vise gladni nego siti, prljavi nego cisti, na terenu nego kod kuce ali ipak sretniji nego danas. Tada sam imao 72 kg, visok 190 cm. Danas grdosija od 109. Kazu zdrav. Nalazi ko u bebe. A otrov u mozgu ko u pasceta zakacenog na lancu godinama. I samo ceka koji ce ga kreten otkaciti da mu pregrize vratnu zilu. Mozda ova nadriljekarka? Nadam se da nece. Elem, dovezao sam ih kuci, gorivo, putarina i parking od mene. Nemam srca uzeti tih jebenih 31 KM (mada mi je ostalo 4 u djepu). Taman za 2 kutije Yorka light, vecernja doza. Eto pozdrav svima ko je procitao ovo lupanje do kraja pa da zavrsim kako se i post zove...

17.06.2010.

Prijatelji...

Jooooj ja dobrog jucerasnjeg dana!!! Ljudima sa strane, cetvorica pijandura pred rostiljem na + 34.
Nama cetvorici dan prijateljstva. Odrasli smo zajedno, sva cetvorica po dvoje djece koje se paze, starija djeca nam vec zaposlena, po fakultetima, svi lijepi...a mi se prisjecamo nas u njihovim godinama. U 15-toj vec trazili svoj status u gradskom parku, tuce svaki dan, alkohol u potocima, oziljci od zileta po rukama...i sva cetvorica dali sve od sebe da ispravimo nase greske kroz nasu djecu. I drago nam. Jucer nisam ni terapije popio a smirili smo 6-7 gajbi pive. Agresivnost zaspala uljuljkana hmeljom, nervoza bila prisutna samo ujutro ali sam je izbio setnjom oko stola, kojom pjesmom na gitari, smijehom. Skontam kako bi bilo lijepo vise ovakvih dana priustiti sebi ali...zelje su jedno, stvarnost drugo a prijatelji prvo.

13.06.2010.

Bike is ready...

Danas mi stigli dijelovi za motor iz Mackanje, jaro mi poslao neke sitnice i NOVU NOVCATU zadnju gumu. Uh, kako mu je legla. Pogotovo sto ovdje kosta 460,00 KM a gore 119 Eura. Potpuno ista guma. Ko koga ovdje jebe?! Pa zar nije dovoljna zarada od 10-15 %? Ne, mora biti para na paru. Ko jebe fukaru. Fukara se snadje uvijek. Ima LOK i milion malih Lokica koji deru fukaru sa kamatom od 30 % pa sto ne bi i ovi za gumu. Nema veze sto ce fukara gasiti motor na semaforu jer nema para za gorivo ( valja dati ratu LOK-u jer je digao kredit za gumu). I taman ga otplati, dolazi nova sezona, novi troskovi. Jer fukari ne daju da motor registruje samo na tri mjeseca. Neeee, plati fukaro za citavu godinu, ko te tjera da jases po jebenom motoru. Al' ne da se fukara omesti s sitnicama i budalama. Kad fukara sjedne na svoj bike zaboravi sve te idiotarije. Vjetar miluje lice, u slusalicama pici Steve Ray, u bisagama sendvic i 2 mala Tuborga. Pa sta da covjek vise pozeli?


Stariji postovi

SVI SPECIJALCI 1991-1996 U BIH
<< 04/2012 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
2930

MOJI LINKOVI

jedna pametna
Kad je babo sit ni djeca nisu gladna...

MOJI FAVORITI
Superpenzioner
F a n t a s t i č n a P o e z i j a
Jedinstvena Bosna i Hercegovina
Malo šta je još po starom !
Obasjaj tamu
No Lokum is Rahat here
Priče o umoru
??
IN MEMORIAM DENIS GARAGIC
nesloga
Obilježena.
Čekajući...
♥samo najbolji umiru mladi♥
shizika
Pisma
Samotnjak
U ime Vremena koje smo nepovratno izgubili
DOWA.
hendikepiranidjecak
WhoKilledBambi
BLOG ZA PAMETNE i one koji ce to tek postati :)
VATAN
Tišina
dijetenoci
SveuSvemu
la cucaracha
osobe sa invaliditetom
Zen Garden
Novele o malim divovima i velikim patuljcima
Loopa
Crveni križ Općine Zenica
Prirodna kozmetika
@ blesavo dijete u svijetu snova
ZB Stari Grad
Moja zemlja čudesa.
GOLI OTOK
Reliquiae Reliquiarum
Lagan put do prave zarade
Ni tamo, ni 'vamo
čuv'o ja ovce...
ludi konj
sam sa sobom
Na putu u nepoznato
SAMO OPUŠTENO
nova Ja
TALIBAN
Jarane, de!
Dani loše poezije u zemlji Liliputanaca
svasta zanimljivo
DJECA JEDU REVOLUCIJU
više...

BROJAČ POSJETA
26234

Powered by Blogger.ba